Iz župne knjige - loza Aljinovića

Koje je najstarije prezime u Žrnovnici? Teško je naći odgovor na to pitanje. Mnogi dokazi kazuju da su ljudske nastambe nekad bile pod Zvirinama te u okolišu Miličevića špilje, kao i na još nekim lokalitetima na kojima odavno nema nikakvih tragova građevinarstva, ali su ti lokaliteti zadržali naziv Mirine i Dvorine. Prema takvom razmatranju stvari, može se reći da je prezime Miličević najstarije u Žrnovnici, ali pouzdanih dokaza nema. Legende govore o tome kako je Amidža došao iz Bosne, a Barbarići iz Hercegovine. - Legenda kaže o nastanku prezimena Amižić kako je nastalo od turske riječi "amidža" - stric. U njoj se opisuje ljubav mlade poljičanke i jednog turskog kapetana. Slučaj je došao i do kneza koji je dozvolio da se mladi uzmu, ali pod uvjetom da napuste Poljica, te da se nastane na onu bandu od rijeke Žrnovnice. Tako i bi, novi poljički zet nikom ne kaže kako se zove, nego bude - jednostavno amidža - stric. I ostane amidža, a od njega Amidžići, odnosno današnji Amižići, koji udariše temelje svoje postojbine pod liticom u blizini izvora Tribišća.


Grb Barbarića, 1895.god

- Mnoga prezimena, nastala su po imenu ili pak nadimku oca, djeda, a najčešće su se prezimena davala po zanatu - obrtu domaćina: (kovač = Kovačić ili Kovačević). Ili su nastajala po samim imanima, npr. Pava koja rodi tri sina : Novaka, Relju, i Jerolima. Od Novaka nastanu Novakovići, od Relje nastanu Reljići...



- Aljinović - u Žrnovnici je u tom vremenu (1725.godine) kao što vidimo u navedenom popisu, samo Aljinović Jure sa deset članova obitelji. Postoji vjerojatnost da bi mogli biti porijeklom iz Sandžaka, jer da tamo postoji selo Aljinovići. Inače, ovo je prezime već u XVII.stoljeću zabilježeno u Poljicima. Korijen nastanka prezimena Aljinovići vodi nas u davnu 1514. godinu kada Katarina, žena Antonija iz Cremone, stanovnica Splita, daje u zakup Stjepanu Radihaljini i braći šesnaest vriti zemlje u primorju ispod Podstrane kod zemalja Papalija i Martinija...dakle, jedna moguća veza sandžačkih i naših poljičkih, splitski žrnovačkih Aljinovića je u tome što je korištenje riječi haljin-aljina - isto u Sandžaku kao i u Splitu i okolici. Ali teško je povjerovati da su Aljinovići došli iz Sandžaka, isto kao što nema nikakvih dokaza da su Barbarići došli iz Hercegovine, Boškovići iz Boke kotorske....u arhivskim spisima susrećemo ime Grgura Kaljinovića iz Poljica, a 1571.godine Pavla Kaljinovića iz Žrnovnice...čije se prezime od sredine 18.stoljeća piše i Haljinović, a od tada ga i u župskim knjigama pronalazimo u obliku Aljinovića.

- Što se tiče prezimena Barbarić, oni su od davnina bili plemići koji su pred najezdom Turaka doselili iz Hercegovine u povijesna Poljica. Istakli su se kao mletački i talijanski vojnici i dali su tri generala. Na prijedlog monsinjora don Frane Bulića, Barbarići su 1895. godine dobili potvrdu naslova "conte", koja je u plemićkoj hijerarhiji ravna tituli "grofa".

Sinovčić, Mijanović i Lolić - mnogo je dokaza da su oni bili "fetivni" Poljičani, koji su zbog zasluga zadobili posjede izvan poljičkog teritorija. I do današnjeg dana zadržani su toponimi: "kod Mijanovića ograde", "kod Lolina gaja", "u Sinovčića japlenici"...ali kad je riječ o Mihanovićima ipak je potrebna stanovita napomena da se ne mješa Mijanoviće podgredom i Surotvića koji su se prije onih podgredom nastanili u kod Vrdoljakove glavice na Privoru. Iako su oba plemena - i Surotvići i Mijanovići poljičkog porijekla riječ je o dva plemena koji su tek pri kraju prvog svjetskog rata 1918.godine uzeli isto prezime Mihanović. Surotvići su se do tada pisali Surotvić-Mihanović ili samo Surotvić.

- za prezime Stipica predaja kaže da je mali Stipe iz Sitna oženija Amidžinu kćer i došao na ženinstvo. Tast Amidža zetu dao kćerku i zemlju u dotu, pa tako od malog Stipe razvilo se pleme Stipica. U župskim knjigama koje se čuvaju u matičnom uredu Žrnovnica, a koje potiću iz četrdesetih godina XIX. stoljeća nalazi se upisano prezime Stipica, dakle poslije nego su Francuzi (Marmont) ukinuli republiku Poljica.


Kovačići, slika iz 1929. godine

- Marini su pleme koje se jako razvilo-postalo brojno i za koje se pretpostavlja, (pouzdanih dokaza nema) doselilo neposredno nego je učinjen popis pučanstva 1725.godine. Od kuda su Marini došli? Mala su vjerojatnosti da su i oni poljičkog porijekla. Najvjerojatnije su oni dio doseljenika koji su iz Petrova polja nastanili Vranjic, Solin, Mravince i Kučine. U knjizi "Vranjic kroz vjekove", navodi se da su Marinići došli iz Petrova polja. Nije isključeno da je jedan, ili njih više, produžio nešto dalje i nastanio se na zapadnoj strani Privora. Dakle, vrlo lako je moguće da se prezime Marin razvilo iz prezimena Marinić.

- za Palaverse se pretpostavlja da su izdanci hvarskih Palarvešića - koji se u mnogim spisima spominju i u Omišu i Jasenicama, a u Žrnovnicu su dospjeli u XVIII. ili početkom XIX.stoljeća najvjerojatnije dolaskom na ženinstvo.

- Markovine su Tugare (Račnike) zamjenile Žrnovnicom, vjerojatno radi obrta, jer su ovi vrijedni Poljičani osim zemljoradnje kao osnovnog zanimanja bili i vrsni radnici oko mlina i stupa, Roko se pamti kao gostioničar i obućar, Marko kao dobar kovač, Marin (Delija) mesar, brat mu Ivan (Vačić) obućar...

- Nezna se zbog čega je uz prezime Vrdoljak kroz XIX. stoljeće dodano Jerković, da bi od 1918. godine prezime Vrdoljak-Jerković sasvim iščeznulo, a ostalo samo Jerković.


Zanimljivost

Prema popisu iz 1991. godine u Žrnovnici bilo 2274 stanovnika. Danas Žrnovnica broji oko 4000 stanovnika.