Povjesničari, arheolozi i ostali nisu ostavili bogate spise i građu po kojima bi se moglo preciznije utvrditi kada je i kako nastala Žrnovnica - selo, od kuda joj takvo ime? Postoje nalazi iz kasnog neolita - kameni nožić koji  je pronađen 1929. godine na Gračiću, te također arheološki nalazi na lokalitetima Krilovača (Krilava), i još neki lokalitetima posebice Grebci, Rake i uz današnju crkvu B. D. Marije, Dvori (sarkofag bez ukrasa). Dakle, sigurno je da su još u antičko doba u gustim šumama na izvoru i uz tok rijeke ljudi našli pogodan kutak za obitavanje, za gradnju nastambi, lov, ribolov i zemljoradnju. To se može vidjeti i dandanas na Gračiću (od tuda mu i ime) brežuljku usred žrnovničke kotline. Na platou Gračića nalazi se najstarija građevina i vrijedni spomenik naše hrvatske kulture, crkvica sv. Mihovila. Po svom obliku i načinu gradnje, kad ih se usporedi sa niz sličnih građevina u Dalmaciji, građenih u romaničkom gotičkom stilu, može se zaključiti da datira između XIII i XIV stoljeća.

   Kada i zašto su naši preci naselili Žrnovnicu   

Zapisano je, a i njeguje se u usmenoj predaji, da su naši pradjedovi bili i ostali Hrvati s ikavsko štokavskim narječjem. Tu tvrdnju potvrđuju i nazivi pojedinih lokaliteta čiji se naziv očuvao kroz stoljeća: Tribičće, Slatka, Vilar, Šipkovpotok (Šipotok), Živoraj, Uska, Sadrnenik, Gajine, Gradčić, Krč, Torina, Rastovac, Barine, Grepce, Nugal, Podvornica, Pasika, Crpalo, Pogreb, Mečice, Mejke, Mirine, Glavica, Zvirina, Vinogradina, Stinica, Kamena, Podguvno, Podoraj (Podorij), Podploča, Planidište, Počivala ...  

Pod imenom Bade spominje se rijeka Žrnovnica u jednom dokumentu iz 1198. godine u kojem samostan sv. Stjepana "od borovima", u Splitu mijenja neku zemlju u Žrnovnici.

Samo ime Žrnovnica spominje se prvi put 1080. godine u Supetarskom kartularu, kad je neki Splićanin, kupio cijelo selo i  vinograd na Perunu za jednog konja. Pretpostavlja se da su tada u tom vremenu sagrađeni prvi žrnjevi na vodi (mlinovi) i da je to temelj imena rijeke i sela Žrnovnica. Žrnovnica rijeka, a ne selo, spominje sve češće ,npr. godine 1220. kao granica obiteljskih posjeda omiških i knezova koje je ugarski kralj Bela IV primio 1258. godine u kraljevsko plemstvo. Postoji i spomen u zapisu iz 1328. godine "Nagodbom i Mirom"  utvrđivanja granica između Splita i Klisa, kada je Split potpao pod Veneciju. Bilo je slučajeva pogubljenja onih koji su radili u korist Venecije i bježanja, sklanjanja u Mosor ... a u Žrnovnici su se sastajali sa Poljičanima i s njima planirali na koji će način da naškode Splitu.